Nakon godina kušanja, kuhanja i gledanja kako ljudi koriste ljute umake, primijetio sam da se iste greške stalno ponavljaju. Dobra vijest? Sve se lako izbjegnu.
1. Previše umaka, prerano
Najčešća greška.
Umak se izlije po tanjuru još prije prvog zalogaja.
Ljuti umak nije kečap. On je završni dodir. Počni s par kapi, probaj, pa tek onda dodaj još ako treba.
2. Biranje umaka samo po ljutini
“Koliko je ljuto?” je pitanje koje svi postavljaju, ali rijetko tko pita:
“Kakav je okus?”
Ako biraš umak samo zato što je ekstremno ljut, često dobiješ peckanje bez karaktera. Dobar umak mora imati aromu, ne samo vatru.
3. Krivi umak za krivo jelo
Nisu svi umaci za sve. Umak koji radi savršeno na burgeru može biti katastrofa na ribi ili tjestenini. Lagana jela traže suptilan umak, dok masnija i jača jela mogu podnijeti više topline.
4. Korištenje umaka kao glavnog sastojka
Ljuti umak nije umak za kuhanje u velikim količinama (osim ako to nije baš plan). Njegova snaga je u malim količinama. Kao začin.
5. Ignoriranje mirisa
Prije nego što dodaš umak na hranu, pomiriši ga. Miris ti odmah govori hoće li se uklopiti u jelo ili ne. Ako te miris privuče, velika je šansa da će i okus raditi posao.
Kako ja koristim ljuti umak
Kad koristim Ignero, uvijek razmišljam isto:
“Što ovom jelu treba?”
Nekad je to samo malo topline. Nekad malo citrusne note. A nekad samo završni dodir koji poveže sve na tanjuru. Ljuti umak nije natjecanje. On je alat. Kad ga koristiš pametno, svako jelo postaje zanimljivije, a svaki zalogaj ima smisla.
